Name: Cesare Rossarol, klasa Alessandro Poerio
Type: laki izviđač (Essploratore Leggero)
Affiliation: talijanska ratna mornarica
Bulit: brodogradilište S.A.I. Gio. Ansaldo e C., Sestro Ponente, porinut 15.08.1914., prodan ratnoj mornarici 15.08.1915
Dimensions: D=85m, Š=8.01m, gaz=3.11m, istisnina 1.235 t, 6 torpednih cijevi od 533mm, 1 top kal. 102mm, 2 PA strojnice
Armament: 4 topa kalibra 102/35mm, 8 torpednih cijevi, lake PA strojnice 40mm
Crew: 5 časnika i 104 dočasnika i mornara
Sunken: 16. studenoga 1918.
Cause: greška u navigaciji – naletio na minu
Location: nedaleko rta Munat veliki, blizu Ližnjana, istočna obala istre
Finding difficulty: teško se nalazi, potrebni instrumenti
Maximal depth: 50m
Minium depth: 47m
Streams: Uglavnom slaba, ali zbog otvorenog mora povremeno umjerena do jaka
Access: pristup moguć isključivo brodom (lokacija je na otvorenom moru)
Visibility: ljeti slaba do dobra, zimi znatno bolja
Living world: raznolik život na i oko olupine, povremeno primjerci većih riba
Skills nad knowledge: ronilačke kategorije prema svojim ovlastima
POVIJEST
U lijepo sunčano jutro šesnaestog studenoga 1918. godine mirnu morsku površinu pulske luke sjekao je visok i vitak pramac ratnog broda imena CESARE ROSSAROL. Napustivši svoj vez ispred arsenala i vijući na krmi veliku talijansku ratnu zastavu, brod je prošao u laganoj vožnji pokraj redova austrougarskih razarača vezanih bok uz bok, da bi se zatim približio redu austrougarskih bojnih brodova vezanih za plutače usidrene u sredini prostranog zaljeva. Prošao je pokraj prazne plutače za koju je nekad bio vezan bojni brod Szent Istvan, potopljen kod Premude prije pet mjeseci, a zatim i pokraj praznog mjesta gdje je bio usidren Viribus Unitis, koji su prije samo desetak dana potopili talijanski pod vodni diverzanti . Prvi svjetski rat nedavno je završio i poraženoj bivšoj austrougarskoj floti u Puli pridružile su se jedinice talijanske ratne mornarice, Žureći da svojim trupama okupiraju ratnu luku. lzvukavši se iz prepune luke, brod je uzeo kurs plovidbe prema rtu Kamenjak, da bi zatim promijenio kurs prema Kvarneru.
CESARE ROSSAROL pripadao je klasi lakih izviđača (“esploratore leggero”) koji su izgrađeni u ltaliji neposredno pred početak Prvog svjetskog rata. Brodogradilište S.A.I. Gia. Ansaldo e C. iz grada Sestri Ponente pokraj Genove počelo je 1913. godine graditi seriju od tri broda: “Alessandro Poerio”, “Cesare Rossarol” i Guglielmo Pepe. U engleskoj ratnoj mornarici takvi su se brodovi nazivali “Scouts” iii izviđači, jer su bili zamišljeni kao prethodnica i zaštita za veće i oklopljene ratne brodove. Talijanski izviđači projektirani su kao lagani i brzi brodovi, sposobni za plovidbu LI najtežim vremenskim UVjetima, a po svome naoružanju bili su u stanju oduprijeti se ‘većim i jačim neprijateljskim brodovima. U početku su sva tri broda klase “A. Poerio” bila naoružana s po osam lansirnih torpednih cijevi i četiri topa kalibra 102/35 mm. Neposredno pred rat naoružanje je ponešto pojačano jer su austrougarski brodovi klase “Admiral Spaun” bili bolje naoružani i nadmoćniji.
“Cesare Rossarol” porinut je u more 15. 8. 1914. godine, a predan je talijanskoj ratnoj mornarici 1.8. 1915. godine. lmao je čelični trup podijeljen na 17 pregrada, duzine 85 m i širine 8,01 m. Pod punim naoružanjem imao je istisninu 1235 tona, s gazom od 3,11 m. Posada je brojila 5 časnika i 104 dočasnika i mornara. Pogonski stroj sastojao se od tri parna kotla “Yarrow” i dvije turbine tipa “Belluzo” snage 24.000 KS. Uz pomoć dvije trokrake elise, brod je razvijao brzinu od 31,5 čvorova. “Cesare Rossarol” sudjelovao je u zadacima po cijelom Jadranu cesto U paru S jednim od dva broda-blizanca. S blizancem G. PEPE sukobljava se 3. 5. 1916. godine s četiri austrougarska razarača klase “Velebit”, a 2. 10. 1918. sudjeluje u bombardiranju Draca u Albaniji sto mu je ujedno bila i posljednja ratna akcija. Nakon završetka rata brod je 4. 11. 1918. prebačen u sjeverni Jadran gdje je bio u sastavu IV. divizije iz Venecije. Prema zapovijedi admirala Umberta Cagnija, u subotu 16. 11. 1918. u 11.40 sati “Cesare Rossarol” isplovio je iz Pule za Rijeku gdje je trebao biti podrška talijanskim trupama iz sastava bataljuna San Marco zbog okupacije kvarnersko-primorskih otoka. Na brodu je bio ukrcan i poručnik fregate Eduard Malbohan, kurir Narodnog vijeća novoosnovane države Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).
OLUPINA
Olupina broda leži danas na dubini od 47 do 50 metara. Krmeni dio dugačak je oko 30 metara i leži lagano nagnut na lijevi bok, a pod krmom se lijepo vidi desna osovina s vijkom i kormilo. Na palubi se vide dobro očuvani top kalibra 102 mm i teška strojnica kalibra 40 mm, debelo obrasla školjkašima i morskim raslinjem. Posebno je zanimljiv veliki daljinom jer na uzdignutom postolju, pokraj kojega je mehanizam pomoćnog kormilarskog uređaja. Mjedeni kotači kormila i danas zabljesnu zlatnim sjajem kada ih očistimo do metala. Nekoliko otvora na palubi vode u potpalublje, no ulazak s ronilačkim spremnicima na leđima je dosta tijesan. Zavirivši u jedan od otvora zamijetili smo u snopu podvodne svjetiljke nekoliko tanjura te kacige francuskog tipa naslagane jedna na drugu.
Pramčani dio broda dugačak je oko 40 metara i oko 300 metara je udaljen od krme. Leži posve prevrnut na morskom dnu, s kobilicom okrenu tom ka površini. Brodski trup rastrgan je silinom eksplozije kao da je od papira. Kroz pukotine na trupu vide se topovske granate, a na dnu oko olupine mnoštvo je raznih dijelova oplate i konstrukcije broda. Vidljivost na mjestu urona vrlo cesto varira od odlične do vrlo slabe, a dubina od 50 metara vise je primjerena tehničkim nego rekreativnim roniocima. Usprkos tome danas sve vise ronilaca posjećuje olupinu ovog neka da ponosnog ratnog broda čija tragedija nije zaboravljena. Na 85. godišnjicu potonuća, dana 18. 11. 2003. godine organizirano je memorijalno ronjenje na olupinu. Nešto prije 13 sati ronioci iz Pule, Zagreba i Kraljevice te gosti iz ltalije zaronili su do olupine te na njen krmeni dio položili vijenac. lstodobno je skupina entuzijasta iz Ližnjana započela restauraciju spomenika na rtu Munat veliki kako bi se od zaborava zauvijek sačuvala uspomena na ovu tragediju i uzaludnu žrtvu talijanskih pomoraca.
(Tekst iz “Treausures od the Adriatic Sea”, Danijel Fraka/Jasen Mesić, izdavač adamić).
Vrijeme plovidbe do krme: 30min
Vrijeme plovidbe do pramca: 30min