Ime: Kalliopi
Vrsta: teretni parobrod, klasa Liberty
Pripadnost: Grčka, kompanija Panagos D. Pateras s otoka Chiosa
Izgrađen: svibanj 1943.
Dimenzije: D=133m, Š=15m, parni stroj od 2.950 KS
Posada: oko 40
Potonuo: 20. prosinca 1947. g.
Uzrok: greška u navigaciji – naletio na minu
Mjesto: oko 800m W od rta Jablanac
Težina pronalaženja: teško se nalazi, potrebni instrumenti
Najveća dubina: 60m,
Najmanja dubina: 49m
Struja: osrednja, povremeno jaka
Pristup: pristup moguć isključivo brodom
Vidljivost: dobra, povremeno vrlo dobra
Živi svijet: raznolik život na i oko olupine, povremeno veći primjerci riba i rakova
Znanja i vještine: samo tehnički ronioci
POVIJEST
Brod ROBERT DALE OWEN. Izgrađen je za manje od mjesec dana u brodogradilištu North Carolina SB Co. u Wilmingtonu N.C. i u svibnju 1943. kao transportni brod za prijevoz vojnika zaplovio je pod američkom zastavom u vlasništvu kompanije Black Diamond SS Corporation iz New Yorka. Sve do konca rata plovio je za potrebe američke vojske, nakon čega je raspremljen i ponuđen za prodaju.Već 1946. godine kupila ga je kompanija Panagos D. Pateras sa otoka Chiosa u Grčkoj i dala mu ime iz grčke mitologije – KALLIOPI.
KALLIOPI je, međutim, sretno plovio svjetskim morima samo nešto više od godine dana. Trgovački putevi doveli su ga i do Jadrana. Ploveći prazan (u balastu) iz Charlestona za Rijeku zaustavio se nakratko u Anconi. U večernjim satima 19. prosinca 1947. napustio je Anconu i zatim produžio prema sjeveru. Svitanje 20. prosinca zateklo je KALLIOPI u Kvarneriću. Vrijeme je bilo povoljno, more mirno, pa zapovjednik Mihali Mantszavrinos nije mario uzeti peljara da ga vodi do Rijeke. Više se pouzdavao u vlastito znanje i pomoračko iskustvo. To je, međutim, bila kobna pogreška. Naime, u to su vrijeme Kvarner i Kvarnerić bili samo djelomično očišćeni od mina zaostalih iz rata i još je velik broj ovog podvodnog oružja vrebao ispod površine. Svi brodovi koji su uplovljavali u Kvarner i isplovljavali iz njega morali su se strogo pridržavati uputa o korištenju koridora sigurnih za kretanje brodova.
Oko 07:00 KALLIOPI se nalazio na ulazu u Vela vrata. Već su se nazirali obrisi Rijeke. Uzimajući kurs prema riječkoj luci brod se držao nešto bliže obali Cresa. Kada je bio već skoro na izlazu iz kanala, u 07:40 sati podignuo se uz bok broda, nešto ispred nadgrađa, visok stup mora, a istovremeno je odjeknula jaka eksplozija. Na brodu su svi popadali od siline eksplozije, i nisu se još ni snašli, a brod se već počeo vidljivo naginjati. Brodska konstrukcija opasno je škripala zbog izvijanja trupa, ali brod se ipak nekako držao na površini. Sagledavši situaciju nakon što je primio izvještaje časnika i upravitelja stroja o oštećenjima, zapovjednik je zaključio da brodu ipak nema spasa. Naredio je da se posada pripremi za napuštanje broda. Spušteni su čamci za spašavanje, posada se ukrcala i otisnula od tonućeg broda. U tom se času krmeni dio odlomio od ostatka broda i uskoro potonuo, dok je pramčani dio, sada već dobrim dijelom pod morem, morska struja polako nosila prema jugu. S istarske obale stanovnici Brseča i okolnih sela nemoćno su promatrali dramu koja se odvijala pred njihovim očima. Nekolicina je pojurila prema lučici s namjerom da ribarskim čamcima doplove do broda i pomognu brodolomcima. Za to vrijeme je KALLIOPI usred kanala polako nestajao s površine. More je punilo brodski trup i kada je polovica nadgrađa već bila pod vodom, pukao je trup u visini drugog jarbola, što je dodatno ubrzalo potonuće. Na površini su ostali čamci s brodolomcima do kojih su nakon dugog veslanja stigli ribari i pomogli im da doplove do istarske obale. Prava je sreća da u ovoj pomorskoj nesreći nije bilo više žrtava – nestao je, naime, samo jedan grčki mornar. Spašeni zapovjednik Mantszavrinos kasnije je pred vlastima u više navrata javno istaknuo svoju zahvalnost za požrtvovno pruženu pomoć u spašavanju posade.
OLUPINA
Olupina broda nalazi se usred kanala Vela vrata. Brod je prelomljen u tri dijela, od kojih prednji dio – pramac, leži na dnu kobilicom okrenut prema površini, dok središnji dio broda s nadgrađem leži na lijevom boku, od pramca udaljen dvadesetak metara. Krmeni dio broda je potonuo sjevernije i udaljen je skoro jednu milju od glavnine olupine. Zbog svojeg velikog teretnog kapaciteta, trup je izrazito četvrtastog presjeka. Najviši dio broda je nešto dublje od 40 metara. Dobro se vidi cijelo nadgrade, a ispred i iza nadgrađa brod je posve prekinut.
Na nadgrađu je ograda u dobrom stanju, kao i stepenice koje s mosta vode dolje na palubu. Na nadgrađu je nekoliko otvorenih vratiju, a moguće je uči i u unutrašnjost zapovjedničkog mosta. Na krovu mosta još je goniometarska antena i postolje kompasa, a na sredini krova uzdiže se velik dimnjak, koji je čvrsto na svom mjestu (za razliku od drugih brodova gdje se dimnjak obično sruši). Sohe čamaca za spašavanje SU u iskrenu tom položaju, sto je jasan znak da su čamci bili spušteni u more prije potonuća.
