Ime: Luana (ex-Leopold De Wael, ex-Majorca)
Vrsta: teretni parobrod
Pripadnost: Italija, Raffaele ROmano, Napoli
Izgrađen: 1892. S.P. Austin&Sons, Sunderland
Dimenzije: D=68.58m, Š=10.2m, 1140 BRT, 691 NRT, Parni stroj trostruke ekspanzije, 700 KS, 1 vijak
Potonuo: 3. ožujka 1947. g
Uzrok: mina zaostala iz rata
Povijesna važnost: postoji
Mjesto: Jugoistočno od Premanture
Težina pronalaženja: lokacija je na otvorenom moru. Brod leži uspravno. Potrebna pomoć instrumenata.
Najveća dubina: 49m
Najmanja dubina: 42m
Struja: osrednja
Pristup: pristup moguć isključivo brodom
Vidljivost: uglavnom dobra
Živi svijet: Raznolik život na i oko olupine, povremeno primjerci većih riba
Znanja i vještine: tehnički ronioci
POVIJEST
Parobrod LUANA izgrađen je 1892. kao MAJORCA u brodogradilištu S.P. Austin & Sons u Sunderlandu za kompaniju Leith, Hull & Hamburg Steam Packet Company (HAPAG). Prodan je 1924. u Belgiju, novo ime je LEOPOLD DE WAEL, vlasnik Cie. Belge de Navigation ss. Leopold de Wael S.A. (F. Alexander fils & Cie), matična luka je Antwerpen. Od 1931. brodovlasnik je Armament Alexander, S.A., brod je 1933. prodan u Italiju, novo ime je LUANA, vlasnik Bartolomeo Loffredo, Napulj. Novi vlasnik (1936.) je Giovanni Longobardo, isto iz Napulja, a 1938. Raffaele Romano, Napulj.
Trup broda je čelični, s nadgrađem u sredini i dva jarbola te četiri teretna skladišta. Pokretao ga je parni stroj trostruke ekspanzije snage 700 KS, a pogonio je jedan vijak.
LUANA je preživjela sve nedaće Drugog svjetskog rata, da bi se u poslijeratnom razdoblju vratila svojem uobičajenom poslu – teretnom dužobalskom prijevozu. Sa svojih 55 godina starosti, parobrod se u to vrijeme mogao smatrati starcem u usporedbi sa suvremenim brodovima s pogonom na dizel strojeve. Pa ipak, za ovog starca je u poslijeratnim danima još uvijek bilo posla. No 3. ožujka 1947. njegovoj je sreći došao kraj. S tovarom boksita koji je prethodnog dana ukrcao u Manfredoniji, isplovio je 3. ožujka 1947. za Veneciju. Na nekih 20 milja jugoistočno od rta Premantura, zbog pogreške u očitavanju kursa zalutao je u jedno od brojnih još neočišćenih minskih polja i naletio na minu. U strahovitoj eksploziji koja je gotovo otkinula pramac, LUANA je za samo nekoliko minuta nestala s površine. U katastrofi LUANE poginulo je 12 članova posade.
OLUPINA
Olupina broda LUANA leži na pješčanome dnu u uspravnom položaju. U visini prednjeg skladišta brod je skoro posve prekinut eksplozijom mine. Pramac se samo manjim dijelom konstrukcije još uvijek drži za ostali dio trupa, ali je zbog težine legao na svoj desni bok tako da pramčani kaštel leži pod kutem od oko 45 stupnjeva. Jarboli su srušeni, vjerojatno su pali kada je mina raznijela prednji dio broda. Krmeni jarbol je pao i leži ne okviru krmenog teretnog skladišta, dok pramčani jarbol leži pokraj olupine. Od drvenog zapovjedničkog mosta ostali su samo dijelovi metalne konstrukcije, koja samo daje naslutiti kako je nekada izgledao most. Dizalice (sohe) čamca za spašavanje još uvijek su na svom mjestu na gornjoj palubi i nalaze se u položaju koji govori da nije bilo niti trenutka vremena za spuštanje čamca za spašavanje. Dimnjak je nestao, a na njegovu mjestu zjapi okrugla prazna rupa. Olupina je djelomice prekrivena ribarskim mrežama, osobito dio trupa bliži krmi. Vidljivost ne olupini je gotovo uvijek vrlo dobra i ponekad prelazi 15-20 metara. To se može zahvaliti položaju olupine, koja se nalazi na mjestu gdje morske struje stalno osiguravaju izmjenu vodenih masa. Olupina je debelo obrasla spužvama i školjkašima. Moguć je ulazak u prostrana teretna skladišta gdje se još nalaze ostaci tereta (boksit).
Pramac koji počiva na desnom boku uvijek je obavijen jatima sitnih riba, a u njegovoj se unutrašnjosti skrivaju ugori, tabinje i ponekad velika škarpina. Ulazak je moguć kroz vrata na zadnjoj strani pramčanog kaštela, ali je potreban oprez zbog debelih naslaga finog mulja koji se desetljećima taložio u svim zatvorenim prostorima olupine. Iako su sidreni lanci namotani na pramčano vitlo još uvijek vidljivi čak i pod debelim naslagama koralja i školjki, lijevog sidra nema na njegovu mjestu. Nije nam poznato je li se otkinuo prilikom eksplozije, ili ga je naknadno, puno godina nakon eksplozije i potonuća LUANE, odvojila i skinula neka profesionalna ronilačka ekipa.
Središnje nadgrađe bolje je sačuvano samo u njegovu donjem dijelu, gdje se osim čelične konstrukcije mogu vidjeti ostaci dasaka. U godinama poslije potonuća, drveni dijelovi nadgrađa – kormilarnica – posve su istrunuli i od njih su ostali samo metalni dijelovi. Sve što je nekada bilo na zapovjedničkom mostu , najvjerojatnije je postupno palo na donje palube i u unutrašnjost olupine. Do stroja vode uska vrata u potpalublje, ali zbog mulja koji se uzdizao na svaki i najmanji pokret peraja, bez dobre pripreme ne preporučamo ulaziti dublje u unutrašnjost olupine.
Krma LUANE je osobito slikovita jer je odlično očuvana. Na samom krmenom kaštelu još se nalazi veliko pomoćno kormilo koje je zbog svoje metalne konstrukcije i danas u vrlo dobrom stanju. iako je obraslo izrazito debelim naslagama školjkaša, i danas se dobro prepoznaje njegov oblik. Spuštajući se niz krmu prema dnu, dolazimo do vrlo velikog vijka čija se četiri kraka dobro vide. Vidljivost pri dnu je samo malo slabija od ostalog dijela olupine tako da ovdje možemo vidjeti i veliki list kormila, djelomice ukopan u mulj.
Kao olupina LUANA je popularna među roniocima zbog svoje relativno pristupačne dubine, ali još više zbog iznimno dobre vidljivosti koja gotovo uvijek nagrađuje podvodne posjetitelje. Rijetko se događa da je na olupini loša vidljivost, a u većini slučajeva ona iznosi čak od 15 do 20 metara, što je za istarske olupine posve neuobičajeno. Povremeno nas mogu iznenaditi jake struje brzine i od nekoliko čvorova, što pri zaronu i izronu, a osobito za vrijeme dekompresije, može biti neugodno.
Ipak, zbog svoje dubine ronjenje na olupini LUANA na granici je sportskog ronjenja.
