Ime: Medusa (klasa Argonauta):
Vrsta: podmornica
Pripadnost: Italija
Izgrađen: porinuta 10.12.1931., C.R.D.A. Monfalcone. Uvrštena u službu 25.09.1932
Dimenzije: D=61.50m, Š=5.65m. Istisnina 666 t nad vodom, 810 t pod vodom. 2 diesel stroja FIAT/C.R.D.A. po 1250 KS, 2 elektromotora po 800 KS. Brzina 14 čv nad vodom, 8 čv pod vodom
Naoružanje: 6 torpednih cijevi od 533 mm, 1 top kal. 102 mm, 2 PA strojnice
Posada: 4 časnika i 32 dočasnika i mornara
Potonula: 30.01.1942. g.
Uzrok: torpedirala je britanska podmornica THORN
Povijesna važnost: postoji
Mjesto: potonula kod rta Kamenjak, Istra. Izvađena, ponovo potonula kod Verude, Pula
Težina pronalaženj: Lokacija je udaljena od obale oko 400-500m. Potrebna pomoć instrumenata.
Najveća dubina: 38m
Najmanja dubina: 36m
Struja: uglavnom slaba
Pristup: pristup moguć iskljućivo brodom
Vidljivost: loša, samo povremeno dobra
Živi svijet: jednolik život na i oko olupine.
Znanja i vještine: napredne kategorije
POVIJEST
MEDUSA, podmornica iz klase ARGONAUTA, porinuta je u more 10.12.1931. godine u talijanskom brodogradilištu C.R.D.A. Monfalcone. U službu ratne mornarice uvrštena je 25.09.1932. godine.
“Medusa“ je od proljeća 1941. obavljala plovidbe u sklopu flotile Podmorničke škole u Puli. Dana 30. sječnja 1942. ujutro podmornica je isplovila na još jednu školsku plovidbu prema Kvarnerskom zaljevu. Osim posade, na njoj je bilo ukrcano 6 nastavnika i 21 kadet Podmorničke škole. oko podneva, kada se “Medusa“ nalazila u Kvarneru, u blizini rta KAmenjak, doplovila je britanska podmornica THORN, koja je već duže vrijeme boravila na Jadranu. Oko 14.30 h zapovijednik “Thorna“ je kroz periskop zamijetio talijansku podmornicu koja je na povratku iz Kvarnera plovila uzduž obale prema Puli. Postavivši se u položaj za napad, “Thorn“ je ispalio lepezu od 4 torpeda. Na tornju “Meduse“ u tom se času nalazilo 8 ljudi. Opazili su tragove torpeda, ali prekasno. Tri su torpeda promašila, ali je četvrti pogodio “Medusu“ otprilike po sredini. Od strahovite eksplozije svi s tornja odbačeni su u zrak, da bi potom pali u more. Podmornica je odmah potonula. Na površini je ostalo plivati četvero živih, od kojih su trojica bila ranjena, među njima i zapovijednik Enrico Bertarelli. on je, iako ranjen, držao drugog ranjenika na površini sve dok nije pristigao čamac koji se našao u blizini. Usprkos naporima spasitelja, zapovijednik Bertarelli i jedan mornar su preminuli, dok su druga dvojica spašena.
U Puli se brzo proširili vijest o nesreći. Pokrenuta je akcija spašavanja, na čelu s kapetanom fregate Ginocchiom, zapovijednikom Podmorničke škole. Iz luke su isplovili brzi čamci, torpiljarke “Insidioso“, “Audace“, “Calatafimi“ i T3 te podmornice “Mameli“ i “Otaria“, kako bi što prije došli na mjesto nesreće. Postojala je nada da je netko preživio. Ronioci su pregledali trup podmornice i ustanovili da je skoro prekinuta u visini tornja. Iz unutrašnjosti krmenog dijela trupa dopirali su udarci metalnim predmetima, a morzeovim signalima iznutra dali su do znanja da je u trupu zarobljeno 14 preživjelih. Svi grozničavi pokušaju nisu, nažalost, urodili plodom jer podmornica nije na vrijeme mogla biti podignuta na površinu. Nesretni podmorničari, a među njima i mladi kadeti, ugušili su se prije nego što je dizalica uspjela podignuti taj dio trupa do površine.
Ostale detalje spašavanja nismo do danas uspjeli saznati. Je li trup ipak bio podignut, pa nakon vađenja tijela članova posade ponovno spušten na dno, ili je ispao prilikom dizanja s dna, ostaje zagonetkom. Možda će odgovor dati arhivski dokumenti ili knjige koje tek trebamo pronaći. U svakom slučaju, olupina podmornice je zanimljivo odredište za ronioce. Ona je spomenik svim podmorničarima koji su izgubili svoje živote u okrutnom vrtlogu rata, pa kada jednom zaronite na “Medusu“, sjetite se i njihove tragedije.
OLUPINA
Olupine podmornica vrlo su rijetke na Jadranu, a onih čije su točne lokacije poznate gotovo da i nema. Zato je vijest da je 2002. godine ispred Pule pronađena olupina podmornice, u ronilačkim krugovima dočekana je kao senzacija. Prvo ronjenje na olupini služilo je da pokušamo utvrditi o kojoj je podmornici riječ, i prema mjerenjima te usporedbom s nacrtima sve ukazuje da se radi o ostacima MEDUSE. Međutim, treba istaknuti da postoji mogućnost da to ipak nije “Medusa“ već neka od njemačkih podmornica is 1. svj. rata koje su posade same potopile poslije kapitulacije 1. studenoga 1918. Iako postoje podaci da je većina tih podmornica izvađena i izrezana poslije rata, ostaje otvorena mogućnost da bi to mogao biti ostatak jedne od tih podmornica. Sve dok se detaljnim podvodnim istraživanjem ne utvrdi njen pravi identitet, ova će olupina skrivati svoju tajnu.
Zbog slabe vidljivosti, tek kad prođemo tridesetak metara dubine iz polutame izranja tamni obrašteni trup. Spustivši se ravno na njega, usprkos slabe vidljivosti od samo 4-5 metara, može se prepoznati zaobljeni trup podmornice. Djelomice je gladak, a mjestimično je obrastao žutim i narančastim spužvama. Plivajući uz trup nailazimo na mjesto gdje je prekinut. Oplata je rastrgana, a u mračnoj unutrašnjosti naziru se razne cijevi, dijelovi opreme i pregrade. Obišavši drugu stranu trupa nailazimo na debelu čeličnu užad s omčama na kraju koja je bila provučena ispod trupa, kao da je netko pokušao podignuti trup na površinu. Plivajući u suprotnom smjeru nailazimo na mjesto gdje se trup koso prekida, a rastrgana oplata izvrnuta je djelomice prema van. U donjem dijelu trupa zamjećujemo dva velika pravilna predmeta, postavljena jedan uz drugi. RAdi se o dva diesel motora, čije su osovine ventila i “klackalice“ još dobro očuvane. Između motora pažljivo izviruje veliki hlap, a u cijevi nedaleko od trupa skriva se veliki ugor. Osovine koje vode prema propelerima niti drugih predmeta iza motora ne može se zamijetiti.
Na mjestu gdje je trup presječen prepoznaje se osobita konstrukcija podmornice, s posve okruglim unutrašnjim trupom i vanjskim tzv. mokrim trupom, koji je mnogo većeg promjera. U suhom trupu bili su smješteni upravljački uređaji, strojarnica, centrala i prostori za boravak posade, dok su u vanjskom mokrom trupu bili smješteni balastni tankovi i druga oprema. Na gornjem dijelu trupa vidi se nekoliko granata, koje je vrijeme slijepilo za podlogu. Sigurno su bile pohranjene u nekom od vanjskim (nepropusnih) spremišta koje je u međuvremenu istrunulo. Kalibar zrna je 102mm, dakle za top talijanske proizvodnje. To već jasno upućuje da se radi o talijanskoj podmornici. Nešto dalje, na gornjem dijelu trupa je koso postavljen okrugli otvor kojemu nedostaje poklopac. To je bio otvor za ukrcaj torpeda u krmeni prostor. U skučenom prostoru podmornice torpeda su se odmah punila u torpedne cijevi, dok su pričuvana torpeda obično visila iznad kreveta posade. Na vanjskom trupu još se vide okrugli otvori za pražnjenje vode prilikom izranjanja. Njihov osobit oblik također upućuje na talijanski tip. No na gornjem dijelu trupa nema tornja, nema torpednih cijevi… Dio trupa koji smo pregledali je predio strojarnice, dužine je oko 22 metara, a budući da je cijela podmornica dužine oko 60 metara, znači da drugi dio ili dijelovi podmornice leže negdje drugdje! Pretražili smo široko područje oko podmornice, ali nismo pronašli nikakav drugi trag.
