Naslovna » Olupine » Vis

Vis

Ime: Vis
Vrsta: teretni parobrod
Pripadnost: jugoslavenski, kompanija Oceanija, Sušak
Izgrađen: 1921. g. Port Glasgow, Velika Britanija
Dimenzije: D=79m, Š=12.5m, 1772 BRT, 2865 t
Potonuo: 13. veljače 1946. g.
Uzrok: mina
Mjesto: oko 400m E od rta Mašnjak, istočna obala istre
Težina pronalaženja: Lokacija je na otvorenome moru. Potrebna pomoć instrumenata
Najveća dubina: 60m
Najmanja dubina: 45m
Struja: uglavnom slaba
Pristup: pristup moguć isključivo brodom
Vidljivost: uglavnom dobra, povremeno vrlo dobra
Živi svijet: raznolik život na i oko olupine
Znanja i vještine: sve ronilačke kategorije prema svojim ovlastima

vis4

POVIJEST
Teretni parobrod VIS pripadao je tvrtki  Brodarsko a.d. (akcionarsko društvo)  “Oceanija” iz Susaka, koja je u svojem posjedu između dva svjetska rata posjedovala značajnu flotu trgovačkih brodova. lzgrađen je u Velikoj Britaniji pod imenom RENTERIA 1921. godine za brodovlasnika Fearnley & Eger iz Norveške, i kao velika većina svojih suvremenika imao je parni stroj trostruke ekspanzije . Teretni prostor bio je podijeljen u četiri velika skladišta, po dva ispred i iza nadgrađa. U kolovozu 1934. brod mijenja vlasnika – kupuje ga jugoslavensko Brodarsko akcionarsko društvo “Oceania” iz Susaka i dobiva novo ime – VIS. Nakon izbijanja rata 1939. godine VIS je dobio veliki natpis “JU­ GOSLAV” i državnu zastavu na boku, kako bi podmornice i ratni brodovi zaraćenih strana mogli iz daljine raspoznati da se radi o brodu neutralne zemlje. No nakon okupacije Jugoslavije u travnju 1941. godine, svi jugoslavenski trgovački brodovi koji su se našli u britanskim i američkim lukama bili su rekvirirani za potrebe ratne mornarice. Ta je sudbina zadesila i p/b VIS, koji je odmah uvršten u konvoje savezničkih brodova. S obzirom na to da je bio manje nosivosti od drugih jugoslavenskih brodova, plovio je duž obala SAD-a u sastavu obalnih konvoja, uglavnom na ruti Kuba-Sjeverna Amerika-Kanada . Brod je u aktivnoj službi saveznika plovio sve do završetka rata, sretno izbjegavši sve zamke njemačkih podmornica koje su se znale zalijetati i do američkih obala.

Pri kraju rata VIS se u sastavu jednog konvoja zaputio preko Atlantika za Englesku, gdje je iskrcao teret drvene grade, a zatim je nastavio put za Oran u sjevernoj Africi. U Oranu je u brod ukrcana razna roba za Aleksandriju, a potom je u Aleksandriji ukrcana pomoć UNR-e za Jugoslaviju. VIS je najprije uplovio u Trst, a zatim je , nakon toliko ratnih godina, uplovio u Split. Brod je obavio još nekoliko kraćih putovanja, da bi zatim u veljači 1946. stigao u Rijeku.

Ujutro 13. veljače 1946. VIS je isplovio za Rasu u lstri, gdje je trebao ukrcati teret ugljena. Vrijeme je bilo burovito, pa je krmeni vjetar pogodovao sporome parobrodu da poveća brzinu. Radi opasnosti od mina, budući da u srednjem dijelu Velih vrata (prolaz između obale Istre i sjevernog dijela otoka Cresa) još nisu bila uklonjena minska polja, zapovjedniku je naloženo da se drži sto bliže istarskoj obali, gdje je postojao “koridor” očišćen od mina. Tako je VIS plovio neposredno uz strmu istarsku obalu, držeći se na udaljenosti od oko 400 m.

Kada se oko 9.30 sati VIS  našao  nadomak rta Masnjak (sjeverni rt na ulazu u Plominski zaljev), brod je  zatresla  strahovita  eksplozija, a uz desnu pramčanu ogradu uzdignuo se ve­ lik vodeni stup. Skupa s vodom u zrak su po­ letjeli dijelovi brodskog trupa i opreme, da bi nekoliko sekundi zatim pali u more uz brod. Pramčani jarbol se s treskom srusio preko palube, ostavivši na njoj krš i pustoš, a na desnom boku zjapila je velika rupa kroz koju je nagrnulo more. Zapovjednik Frano Jurkotić i prvi časnik palube Sveto Ratković te voda palube Ante Kraljević, kao i ostali članovi posade koji su se zatekli na palubi, brzo su radili da se spasi sto se može. Nije bilo vremena da se spuste čamci za spašavanje, jer je brod već uronio pramcem sve do glavne palube. Preostale su samo splavi koje su još saveznici postavili na kose rampe uz nadgrade broda, za slučaj da brod treba brzo napustiti. Posjećeni su konopci koji su držali splavi za spašavanje i one su skliznule u more.

Posada se nekako uzverala na splavi koje su plutale nedaleko broda koji je sve brže tonuo. Nije prošlo ni desetak minuta od eksplozije, a VIS je, visoko uzdignute krme, zauvijek zaronio. Bio je to težak prizor za  brodolomce od  kojih su neki prošli sve užase pomorskog ratovanja ploveći na VIS-u, da bi svoj brod izgubili nadomak matične luke. S brodom su život  izgubila i trojica pomoraca. Brodolomce je spasio  jedan motorni jedrenjak i iskrcao u Rabac: Lakše ranjeni članovi posade ubrzo su se oporavili, a većina od njih je kasnije nastavila ploviti. “A sto bi pomorac drugo mogao činiti?” upitao je jedan preživjeli.

visrenteriam

OLUPINA
Dok sam se u svojim ranim ronilačkim danima polako “zagrijavao” za istraživanje olupina, cesto sam razmišljao o značenju jedne oznake na pomorskoj karti Kvarnerskog zaljeva.  Blizu ulaza u Plominski zaljev, uz samu obalu, bila je ucrtana jedna oznaka  podrtine.  Stariji  ronioci  pričali  su o nekom potopljenom brodu, na kojemu zbog dubine nitko nije ronio, ali se sigurno nalazio “tu negdje” blizu Plominskog zaljeva. I ribari su govorili da se pri potezanju mreža treba čuvati toga dijela jer je pun “zadiva”, opasnih  podrtina  koje su razdirale njihove mreže.

Dugo sam se spremao  otići potražiti na licu mjesta tu lokaciju s nautičke karte, ali uvijek se nešto isprijčilo. U međuvremenu sam u jednom starom broju časopisa “Pomorstvo” pronašao članak o kapetanu Sveti Ratkoviću u kojemu se govori o potonuću parobroda VIS, iz kojega nije bilo teško zaključiti da je nepoznata podrtina, zapravo , VIS. Kada smo započeli sa sistematskim istraživanjem olupina na Kvarneru, mjesto potonuća torpiljarke  TA  36  STELLA  POLARE  i parobroda VIS bili su jedni od naših prvih ciljeva. lskusni ronilac iz Labina Doriano Mohorović, koji je još ranije locirao VIS, bio je prvi koji me odveo na taj brod. U nekoliko ronjenja pregledali smo cijeli brod i snimili dosta video i fotomaterijala. Zaključili smo jednoglasno da je olupina VIS-a po stanju očuvanosti jedna od najljepših na Jadranu. Od tada je dosta ronilaca ronilo na VIS-u koji, iako je potopljen na dubini od 60 metara i nije neposredno uz obalu, sve vise postaje odrediste mnogih ronilaca koje zanimaju olupine i koji se bave tehničkim ronjenjima.

lako je samo oko 400 metara udaljen od obale podno sela Načinovići, ronjenje na brodu VIS spada u ronjenja na otvorenome moru. Za olupinu nije vezana  plutača pa je potrebno locirati je pomoću dubinomjera . Nakon zaranjanja obično se u dubini najprije ukaže najviši dio broda – dimnjak. Zanimljivo je da je visoki okrugli dimnjak još na svome mjestu, iako s njega vise brojni ostaci mreža. Stranice dimnjaka su malo spljoštene, budući da za vrijeme potonuća more još nije bilo ušlo u unutrašnjost, dok je s vanjske strane more već pritiskalo dimnjak i tako udubilo njegovu oplatu.  Na dimnjaku  se,  na naše veliko iznenađenje, još  raspoznaje veliko  limeno  slovo “O” – znak  kompanije  “Oceanija” , pričvršćeno  s obje strane.  Nadgrade broda je  dobro očuvano, OSim  sto  SU drvene  palube  istrunule  pa Se U unutrašnjost  mo2e  spustiti  bez  posebnih  problema. Dobro su očuvani zidovi i prozori kormilarnice, jedino  je  s nje nestao drveni strop. U prostorima nadgrađa vide se razne instalacije, cijevi i razni dijelovi  opreme.  Stakla prozora  kormilarnice ispala su iz ležišta i nalaze se podno prozora u pijesku  na podu  kormilarnice.  Goniometarska antena s krova kormilarnice propala je  kat niže i visi na čeličnim poprečnim gredama kormilarnice. Na krilima mosta pod je ojačan okruglim čeličnim pločama. To su pojačanja za protuavionske top­ ove  koje je  VIS  nosio dok je  bio u savezničkoj službi.  Na stranicama  nadgrađa još  su očuvana okrugla  prozorska  okna.  Svi  su  vanjski  dijelovi broda  debelo  obrasli  raznim  morskim  raslinjem pretvarajući  predmete u neprepoznatljive  oblike.

Pramčani dio broda je teško oštećen. Srušeni jarbol leži preko grotla teretnog skladišta broj 2, SKUpa S mnoštvom čeličnih pritega StO SU popucale prilikom eksplozije mine. Bok broda u visini prednjeg teretnog skladišta  je posve rastrgan eksplozijom i na tom mjestu zjapi golema rupa po cijeloj visini boka. I paluba je na mjestu eksplozije rastrgana, a njene su stranice izvijene prema gore. Na samom pramcu broda su velika sidrena vitla. Nosac na kojem je nekada visilo zvono je prazan. Zvono je odavno postalo plijen­ om nekome od prvih posjetitelja. Oba sidra su na svojim  mjestima u pramčanim  “očima”.

Plivajući prema krmenom dijelu broda s vanjske strane nadgrađa, nailazimo u visini dimnjaka na koso postavljene čelične konstrukcije. To su bili nosači splavi za spašavanje, onih koje su je­ dine bile bačene u more prije potonuća. lza njih nailazimo na sohe čamaca, na kojima se vidi da je posada pokušavala iskrenuti ih prema vanjskom dijelu broda kako bi spustila čamce. lza dimnjaka je “svjetlarnik” strojarnice čiji su poklopci djelomice otvoreni. Kroz njih se u jakom snopu svjetla naziru obrisi parnog stroja. Plivajući prema krmenom dijelu prolazimo uz još jednu manju “kućicu” nadgrađa, a zatim se pred nama ukazuje grotlo skladišta broj 3. lznad njega stoji krmeni jarbol, još pritegnut čeličnim priponama. Spustivši se u krmene teretne prostore, u njima ne nalazimo ostatke nikakvog tereta. Po sredini skladišta postavljena je na podu široka i dugačka cijev, koja vodi od pregrade strojarnice pa sve do krme. To je “tunel” osovinskog voda, zaštita osovine stroja od mogućih oštećenja. Na lijevoj strani pregrade koja dijeli skladište od strojarnice nalazi se pričvršćen rezervni vijak.

Ogromne dimenzije njegova četiri kraka cine ga doista  impresivnim.  lz otvorenog  krmenog skladišta dolazimo do same krme, na kojoj su ostaci manjeg nadgrađa. Krov je propao pa se u unutrašnjosti vide razni predmeti čiji se pravi oblik teško razaznaje. Na krovu je postavljen manji okrugli spremnik za vodu, a tu su i sohe krmenih čamaca za spašavanje. Spuštajući se do dna po krmi broda, ulazimo u mutni sloj vode koji se skoro uvijek zadržava oko 1-2 metra iznad dna. Vijak i kormilo su djelomice ukopani u mulj i jedva se naziru. Kako vidljivost ovdje nije najbolja, penjemo se na glavnu palubu. Uz bok broda vide se na dnu ostaci drvenih čamaca za spašavanje, koji su ispali sa svojih mjesta. Nadgrade je najzanimljiviji dio broda i na njemu se uvijek mogu vidjeti velika jata riba, uglavnom sitnijih gira i nešto većih pišmolja. Ugori također nisu rijetkost , osobito u unutrašnjosti broda. Krećući na izron, pri dobroj vidljivosti još se dugo u dubini vide obrisi dimnjaka, najvišeg dijela broda, kao da se parobrod VIS ne želi prepustiti zaboravu. Ovaj prizor predstavlja poseban doživljaj i ostavlja snažan dojam.

 

Wreck_vis

 

Najnovije

numidia2

Numidia

Ime: Numidia Vrsta: Pripadnost: Izgrađen: Dimenzije: Posada: Potonuo: Uzrok: Mjesto: Težina pronalaženja: Najveća dubina: Najmanja dubina: ...