Naslovna » Olupine » Argo

Argo

Ime: Argo (ex-hms Flint)
Vrsta: motorni brod – hladnjača
Pripadnost: norveški, kompanija Valdemar Skogland iz Haugesunda
Izgrađen: srpanj 1942.
Dimenzije: D=52m, Š=7m, V=4.5m, stroj Mirrless 500 BHP
Posada: 12
Potonuo: 27. siječnja 1948. g.
Uzrok: greška u navigaciji – naletio na minu
Mjesto: oko 5 nm E od  rta Crna Punta
Težina pronalaženja:teško se nalazi, potrebni instrumenti
Najveća dubina: 50m
Najmanja dubina: 44m
Struje: umjerena, povremeno jaka
Pristup: pristup moguć isključivo brodom (lokacija je na otvorenome moru)
Vidljivost: vrlo promjenjiva, povremeno vrlo dobra
Živi svijet: raznolik život na i oko olupine, na olupini veliki primjerci riba
Znanja i vještine: samo ronilačke kategorije osposobljene za tehničko ronjenje

argo


POVIJEST

argo1Argo je izgrađen 1942 u G.T. Davie & Sons brodogradilištu u Lauzon u pokrajini Quebec u Kanada. Služio je pod imenom HMS “Flint” u Britanskoj kraljevskoj mornarici kao čistač mina. Brodovi klase Trawler poput HMS “Flinta” koristili su se tijekom Drugog svjetskog rata za pratnju konvoja i često su bili u borbi. Nakon rata, brod je prodan norveškoj brodarskoj tvrtki Valdemars Skogland iz Haugesunda u Norveškoj. 55 metara dug i 9,2 metara širok brod pretvoren u trgovački brod. Motori su promijenjeni, a rashladni sustav instaliran, tako da je brod počep služiti kao brod za prijevoz lako kvarljive robe.

22. siječnja brod, koji je u međuvremenu preimenovan u „Argo”, je na putu do Rijeke iz Venecije, navodno s tovarom rajčica, udario u minu zaostalu iz rata. ”Argo” se raspao nakon eksplozije i brzo potonuo. Samo jedan član posade preživio je eksploziju i potonuće i kasnije bio spašen.

Mnogi od brodova čije olupine nalazimo oko Istre potonuli su nakon što su pogodili mina. U Prvom svjetskom ratu, istarske luka Pula bila je glavna ratna baza Austro-Ugarskog carstva, a u Drugom svjetskom ratu njemački Reich također je imao brodove stacionirane u Puli. Kao u slučaju “Argo”, neki brodovi minu su pogodili nakon rata. Mina je također izazvala potonuæe “Baron Gautsch”-a , koji je vjerojatno brod o kojem se najviše pisalo od svih olupina blizu obale Istre.

OLUPINA
argo-frontOlupina ARGA prekinuta je po sredini. Dva su dijela međusobno razmaknuta, i oba leže na dnu u uspravnom položaju. Međusobno su povezana konopcem tako da se i pri slabijoj vidljivosti može doplivati s jednog na drugi dio olupine. Vidljivost ovisi o godišnjem dobu i dnevnim prilikama, pa cak i o dobu dana.

Kako je lokacija na otvorenom moru, olupinu je kao i uvijek moguće locirati samo uz pomoć GPS uređaja i dobrog dubinomjera. Zna se dogoditi da je pod površinom vidljivost prilično slaba – u ljetnim mjesecima mutan topli sloj morske vode može se protezati i desetak metara u dubinu. No najčešće je vidljivost u donjim slojevima znatno bolja. Prošavši tridesetak metara dubine vidljivost se počinje naglo popravljati. Oblaci sitnih ga­ vuna obično su znak da se nalazimo točno iznad olupine. Tamna sjena koju naziremo u dubini sa spuštanjem sve vise poprima jasan trokutast oblik brodskog pramca. Već se odozgo može zamijetiti i ogradu s obje strane pramca, na kojoj se bijele ljuske školjkaša što se desetljećima taložila na olupini. To je dobra prilika da se kod spuštanja na olupinu na trenutak zaustavimo nekoliko metara iznad nje i snimimo par panoramskih slika prije nego sto se ostali ronioci razmile po njoj i uzdignu oblake mulja.

Lebdeći iznad pramčanog “kaštela” (uzdignute pramčane palube) možemo primijetiti na njegovoj palubi sidreni uređaj s lancima koji vode prema rupama u palubi. Sidra se nalaze na svojem mjestu s obje strane pramca, ali su posve prekrivena ostacima ribarske mreže čiji veći dio leži na dnu oko pramca. Iz te perspektive možemo vidjeti da je linija pramca gledajući s boka malo zakošena, dajući mu pomalo suvremen izgled. S kaštela vode stepenice prema glavnoj palubi. Na njoj se vidi mračni otvor pramčanog teretnog skladišta, u čijoj se unutrašnjosti nazire debeli sloj mulja iz kojega viri niz metalnih cijevi, pomalo nalik na radijatore. Odmah iza otvora je postolje jarbola koji leži srušen pokraj olupine, a iza njega su os­ taci središnjeg nadgrađa. Izgleda nekako nisko, a na njegovu gornjem dijelu ograda je polomljena i izvaljena na stranu. Na gornjem dijelu nadgrađa nema nikakvih ostataka, kao da je eksplozija izbrisala gornji dio skupa sa zapovjedničkim mostom. Nakon nepuna tri metra u smjeru krme, nadgrade i trup naglo prestaju – izgleda kao da je neki div otkinuo ostatak broda! Na mjestu prekida de­ bela oplata je rastrgana i savinuta u svim smjerovima kao da je od papira. Tu se ispod palube i nadgrađa može oprezno ući u unutrašnjost broda, ima dovoljno mjesta za prolaz sve do pramčanog skladišta.

Na pješčanome dnu oko olupine vide se razbacani limovi, čelična užad i razni dijelovi opreme. Na tom mjestu je tanki bijeli konopac svezan za ogradu koji vodi nekamo u morsko plavetnilo. Slijedeći konopac stižemo do drugog dijela olupine, udaljenog oko pedeset metara. Konopac je zavezan za samu krmu broda, neposredno uz malo krmeno nadgrade. Obišavši elegantno zaobljenu krmu možemo potražiti vijak i list kormila, no mutan, skoro neproziran sloj mora cesto zna biti uz muljevito ili pješčano dno. Vrativši se na krmenu palubu i plivajući dalje, nailazimo na mračan otvor krmenog teretnog skladišta, a malo dalje je nastavak nadgrađa na čijem su rubu bočno pričvršćene sohe čamaca za spašavanje. Na sredini nadgrađa još stoji odlično očuvan nevelik dimnjak. Po njegovu obliku odmah se može zaključiti da brod nije imao parni stroj već suvremeniji, dizel-motorni pogon. Ispred dimnjaka vide se četvrtasti gornji prozori koji su služili za ventilaciju strojarnice, od kojih su neki napola otvoreni. Samo par metara dalje i ovaj dio olupine naglo završava raskinutom oplatom i prekinutim trupom. Dio palube u duzini od nekoliko metara na tom je mjestu jako savinut prema gore, neodoljivo podsjećajući na otvorenu konzervu tunjevine. Na mjestu prekida izgleda kao da se može zaviriti u unutrašnjost , ali zbog krša raznih cijevi, žica i limova ne preporuča se dublje zavlačenje.

Završetak ronjenja i izlazak na površinu najsigurniji su ako se vratimo do dijela broda na kojemu je sidreni konopac, koji nam pri dekompresiji može i te kako dobro doći za pridržavanje, budući da povremeno morske struje mogu biti prilično jake.

(Tekst iz “Treausures od the Adriatic Sea”, Danijel Fraka/Jasen Mesić, izdavač adamić)

 

 

Najnovije

numidia2

Numidia

Ime: Numidia Vrsta: Pripadnost: Izgrađen: Dimenzije: Posada: Potonuo: Uzrok: Mjesto: Težina pronalaženja: Najveća dubina: Najmanja dubina: ...